Dobila sam ponudu da radim na još jednom projektu. Bez puno razmišljanja rekla sam “da”. Nova prilika. Novi ljudi. Kreativno. Drugačije. Promjene u društvu. To su drajveri koji me uvijek mogu kupiti. 

Obzirom da je to bio #startup, u timu nas je bilo malo i svi smo multitaskali. Nismo pitali za radno vrijeme. Bili smo ravnopravni, iako se znalo tko je #theboss i sve je to jako dobro funkcioniralo. A svima nam je to bio prvi takav projekt i prije njega se nismo ni poznavali. Timska dinamika je bila na visokom nivou. Svi smo bili podrška jedni drugima. Uskakali kada je trebalo. Izazove putem rješavali kao od šale. 

Moj život je izgledao tako da sam počela ustajati u zadnji tren. S mislima o poslu. T. bi mi napravio zeleni sok. Ja bih odjurila bez puno riječi. Radila cijeli dan. Jela hranu iz dostave. Zaboravljala piti vodu. Počela sam jesti sve više čokolade. Puno sam sjedila. Privatni život nije postojao. Balansirala sam između svog tadašnjeg posla na fakultetu i još nekih drugih projekata. Stres se gomilao. Dolazila sam doma u večernjim satima i nisam mogla govoriti. Doslovno. Svaki mišić u tijelu mi se stezao sve više kako se stres gomilao.  #truestory Pojela bih večeru koju bi T. pripremio te nastavila raditi. Nekada i do 2 h u noći. Nije bilo svetka, petka niti vikenda. Kada sam trebala spavati nisam mogla. #longstoryshort projekt je uspješno odrađen i rezultati su bili izvanredni.  Jer smo svi skupa dali dušu i srce da uspije. Istinski smo vjerovali u njega. 

Kako dajemo tako nam se vraća?

Po završetku projekta nisam se nikako mogla vratiti u svoju rutinu. Kako je vrijeme prolazilo meni je bilo sve lošije. Nisam mogla spavati.  Tijelo me sve više boljelo. Imala sam problema s probavom. Nisam mogla sabrati misli. Niti meditirati. Nisam imala snage. Sve mi je bilo ekstremno teško. Bila sam napeta. Bezvoljna. Ništa mi se nije dalo. Zdravlje mi se pogoršavalo. Trebalo mi je 3 mjeseca da se oporavim. TRI mjeseca. #truestory Uz sve, pratio me i osjećaj krivnje prema sebi. Jer sam si to dopustila. 

Tko nam je kriv kada u timu ne komuniciramo

U to stanje nije me doveo projekt. Niti članovi tima. Sama sam se dovela. Jer nisam komunicirala kako mi treba pomoć i kako ne mogu sve sama. Jednostavno se nisam zauzela za sebe. Nisam postavila granice. Nisam uopće mislila na sebe. Što to znači za mene. I moje zdravlje. Jednostavno nisam rekla #ne kada je trebalo. Zaboravila sam na sebe. Uzela sam se zdravo za gotovo. Radi projekta. 

Moje tijelo je takvo da brzo reagira na stresore iz okruženja. Tako je kako je. Biram gledati na to kao na blagoslov. Jer nažalost, mnogi tako godinama žive. Jure za projektima. Novcem. Dokazivanjima. Nesvjesni. I onda se jedno jutro probude bolesni. Neki se nažalost nikada više i ne probude. Jer uzimali su sebe zdravo za gotovo. 

Tako su nas učili. Da moramo šutjeti. Trpjeti. Da je sramota tražiti pomoć. Reći da ne znamo. Da je zauzeti se za sebe #egotrip. Traumatizirani oko vlastite egzistencije. Potrebe za dokazivanjem. I slično. 

Nije problem projekt. Niti ljudi. U nama leže svi problemi i svi odgovori. 

Mi smo sami sebi prepreka. Nije život okrutan. Mi smo okrutni prema sebi. Jer se zaboravimo. Jer mislimo “ma lako za nas”. Ne mislimo o našem sutra. Ne mislimo o tome što to čini nama. Jednostavno ne mislimo. Često puta jer ne znamo. Često puta jer se ne usudimo. Jer nas nisu tome učili.  Ali nema veze. Tako je kako je. Sve je to život. Sada imamo priliku to mijenjati. I to je dobra vijest. 🙂

A gdje si ti?

• Zapitaj se gdje si ti sada u odnosu na posao koji radiš?
  Pristaješ li na sve i svašta? Na svaki posao i projekt? A nauštrb sebe?
  Postavljaš li dovoljno jasne granice?
  Govoriš li da, a zapravo misliš ne?
  Zauzimaš li se za sebe?

Osvještavanje je jedan od prvih koraka ka promjeni.

Zapiši na papir:

• Koliko puta si se zanemario? 
• Koliko puta si rekao #da, a mislio si #ne?
• Koliko puta si pristao na lošije uvjete od onoga što zaslužuješ jer se bojiš? 
• Koliko puta si se uzeo zdravo za gotovo?
• Radi drugih. Radi projekata. Poslova. Radi straha da nećeš imati novca.

Jesi li si podrška? Ili neprijatelj?

Raspiši se. Koliko god treba. Rekapituliraj vlastite odluke. I poteze. Razmisli na što više ne bi pristao. Pitaj se vrijedi li ono na što pristaješ žrtve koju dopuštaš. Istraži vlastite mogućnosti i opcije. Ono što već sada možeš mijenjati. Komuniciraj prvo sebi, a onda i drugima oko sebe ako ti treba pomoć. Ako nešto ne znaš. Slobodno reci ne. Olakšaj si. 

Budi si prijatelj i ne uzimaj se zdravo za gotovo.

Vjerujem u tebe,

Thea